Gornji Podgradci, 05. 06. 2010.godine

Štoper reprezentacije Srbije rođen u Banjaluci i ima mnogobrojnu rodbinu u mjestu Kulaši kod Prnjavora, dok je vezista Njemačke iz Gornjih Podgradaca. Na ranijim šampionatima nastupili igrači rođeni (Miloševic,Koroman), ili porjeklom (Šestic,Mihajlovic,Mirkovic) iz RS.

Na listi onih koji su nosili državni dres na Svjetskom prvenstvu, a imaju korjene u Krajini su Miloš Šestić (1982. Španija), Siniša Mihajlović (1998. Francuska) i Zoran Bata Mirković (Francuska 1998). Učesnik dva Mondijala Sava Milošević (1998. Francuska i 2006. Njemačka) rođen je u Semberiji tačnije Bijeljini, dok je Ognjen Koroman (2006. Njemačka) sa Pala. Bivši fudbaler Zvezde Šestić i Mihajlović vuku korjene iz sela Kukulje u opštini Srbac, dok je porodica majke nekadašnjeg defanzivca Partizana Mirkovića iz opštine Laktaši.

Tu se lista ne završava jer će ovaj dio Republike Srpske i na predstojećem Mondijalu u Južnoj Africi imati svoje ambasadore u štoperu selekcije Srbije Nevenu Subotiću i vezisti Njemačke Marku Marinu.

Štoper Borusije Dortmund Neven Subotić rođen je u Banjaluci, a i danas ima mnogobrojnu familiju u mjestu Kulaši kod Prnjavora, odakle mu je otac. Između četiri reprezentacije koje su se interesovale za njega izabrao je Srbiju (ostale tri su Njemačka, BiH i SAD), a prilikom nedavne posjete Banjaluci rekao je da „nije pogriješio“.

- Svaki dolazak u Srbiju i Republiku Srpsku za mene je poseban doživljaj. Drago mi je što sve bolje govorim svoj maternji jezik, srpski i ubjeđen sam da kod mene ne postoji ni malo dileme da li sam izborom dresa „orlova“ napravio pravi potez. Drago mi je što me ljudi u Srpskoj smatraju svojim – rekao je Subotić.

Zanimljivo je da na svaku utakmicu koju selekcija Srbije igra u Beogradu iz Kulaša ide grupa navijača kao podrška Nevenu ali i cijeloj reprezentaciji Srbije, za koju navija velika većina stanovnika RS.

Reprezentativac Njemacke Marko Marin , nažalost nije na vrijeme dobio poziv iz Fudbalskog saveza Srbije pa je prihvatio ponudu njemačkog saveza (DFB). Njegov otac je nekada bio fudbaler i igrao je za Slogu iz Gornjih Podgradaca.

Marko Marin kaže da je na temu igranja za Srbiju pričao sa tadašnjim predsjednikom Terzićem, ali da su Nijemci bili brži, iako njegova želja nije bila sporna.

Marko Marin je bio opcija za reprezentaciju Srbije, Zvezdan Terzić, tadašnji predsjednik Saveza je pričao sa mladim igračem, i preko Mikija Stevića, nekadašnjeg igrača Partizana i njemačkih klubova, kao i menadžera Damjanca, pokušao da Marina privoli da igra za Srbiju.

„Bilo je kontakta, ali su Nijemci bili brži. Ja sam sa 16 godina zaigrao za mladu reprezentaciju Njemačke, posle toga sam se našao na širem spisku za seniore. Moja želja nije bila sporna, ali tajming jeste. Nije usledio zvaničan poziv, a kada sam dobio poziv za „A“ tim elfa, sve je bilo gotovo“, dodaje Marin.

Umesto da nosi dres „orlova“ biće na suprotnoj strani u Africi.

„Navijam za Srbiju, naravno da želim da prođu, uz Njemačku“, dodaje Marko Marin. On ponavlja da Nijemci vide Srbiju kao glavnog protivnika.

„Nećemo potcjeniti Ganu i Australiju, ali vjerujte, njemački reprezentativci znaju ko nam je najteži rival. Čim pomenete ko igra za Srbiju, primetite duboko poštovanje“, dodao je Marin.

Marko je rođen u Podgradcima, ali od malena je živeo s porodicom u Frankfurtu, gdje je u redovima Ajntrahta napravio početne fudbalske korake. Njegov talenat nije ostao nezapažen, pa je sa svega 17 godina otišao u Borusiju iz Mehengladbaha, a poslije toga u Verder. S obzirom da je igrao za omladinske selekcije Njemačke usledio je poziv za A tim.

Svaku pauzu Marin iskoristi da posjeti rodni kraj, gdje uopšte ne glumi fudbalsku zvijezdu. O Marku svi u Podgradcima sigurno imaju samo pohvalne riječi. Bez obzira na to što je uspješan fudbaler u jednoj od najjačih liga na svijetu, on se ne ponaša kao zvijezda, već je sa svima normalan u komunikaciji.

Mi u Podgracima ćemo biti u dilemi za koga da navijamo kada se sastanu Njemačka i Srbija – da li za našeg Marka na kojeg smo svi ponosni ili za „orlove“ za koje navijamo u svakoj utakmici – kaže Nebojša Gigović, dugogodišnji fudbalski radnik.

Preuzeto iz BLICA od autora Darko Basara.

Gornji Podgradci, 30. 03. 2010.godine

Broj oboljelih od karcinoma u Gornjim Podgradcima naglo raste, pa su mnogi od njih često prinuđeni da traže pomoć za liječenje, potvrdili su porodični ljekari Predrag Subotić i Mira Dmitrašinović navode članovi Boračke organizacije u ovom mjestu.

Posebno zabrinjavajuće stanje je u naselju Šor.

- Tačno je da su Podgradci, ali i susjedni Turjak žarišta karcinoma. Broj oboljelih je neuporedivo veći nego u ravničarskom području gradiške opštine – kaže doktorka Mira Dmitrašinović.

Ona na evidenciji porodičnog tima ima 19 pacijenata oboljelih od karcinoma iz Gornjih Podgradaca. Najviše je oboljelih od karcinoma pluća, probavnog trakta i dojke.

- Stanje je dramatično. Zaista je mnogo oboljelih od karcinoma u poređenju sa veličinom područja. Taj fenomen me opsjeda i sve intezivnije tražim uzroke. Neizbježna je velika koncentracija hemije u voćnjacima, ugroženi izvori kozarske vode, što može biti posledica bombardovanja osiromašenim uranijumom krajem rata i različiti vidovi zračenja – kaže Predrag Subotić.

Dom zdravlja iz Gradiške je, kažu ljekari u Podgradcima, proveo akciju ranog otkrivanja raka kojom je obuhvaćeno nekoliko hiljada osoba.

- Organizovali smo predavanja i druge vidove edukacije o simptomima, uzrocima i važnosti ranog otkrivanja ove bolesti. Testirali smo i pacijente, ali u toj akciji nismo utvrdili nove slučajeve oboljelih – kaže doktorka Dmitrašinović.

U Boračkom udriženju kažu da je broj oboljelih zabrinjavajući.

- U pet sela je više od 100 oboljelih. U pojedinim domaćinstvima i po više članova je bolesno, čak su kuće opustjele zbog raka, a u centru naselja imamo slučaj četvero oboljelih na razdaljini od 100 metara. Malo koji dan prođe bez sahrane, to je strašno – kažu u Boračkom udruženju.

Milan Švraka, ljekar i potpredsjednik Opštinske komisije za zdravstvo, kaže da je broj osoba ugroženih malignim oboljenjima poprimio karakteristike epidemije.

- Činjenica je da su u ratu ovdje korišćene bombe sa osiromašenim uranijumom čije su posljedice dugoročne. Lokalna zajednica u saradnji sa zdravstvenim institucijama RS mora hitno preduzeti mjere ranog otkrivanja ove bolesti. O tome se malo govori, a zna se da je problem veliki – kaže Švraka.

Poljoprivredni inspektor Radovan Knežević smatra da se u ovom kraju neupotrebljavaju zabranjena hemijska sredstva u poljoprivredi. Tu tvrdnju temelji na činjenici da „nisu otkriveni takvi slučajevi“. Sanitarni inspektor Ljubinka Špirić kaže da su uzimali uzorke jabuka i testirali ih na pesticide, a „nalazi su bili uredni i prisustvo pesticida u dozvoljenim granicama“.

Autor:
Milan Pilipović

Gornji Podgradci, 22. 03. 2010.godine

Učestalo poskupljenje komunalnih usluga, ogreva i hrane i smanjenje penzija, otpuštanje radnika sa posla, gašenja preduzeća dovela su u Gradiški do sve drastičnijih primjera siromaštva. Tako se Milovan Šinik (59), invalid iz Gornjih Podgradaca, penzionisan posle 30 godina rada u Drvnoj industriji DIPO, žalio Savezu sindikata RS u Gradiški da više nema šta da jede.

Kako je objasnio, od 155 maraka invalidske penzije ne može da podmiri minimalne životne potrebe.

- Platio sam struju jer su mi zaprijetili isključenjem, ali mi za hranu, od penzije ništa nije ostalo. Jedino sam zahvalan komšijama i selu koji me prehranjuju. Ja nemam dovoljno ni da kupim hljeb – priča Šinik.

Kucao je na mnoga vrata u Gradiški tražeći pomoć. U susret mu je, kaže, jedino izašao opštinski načelnik Nikola Kragulj koji je više puta obezbjeđivao jednokratnu pomoć.

- Sramota je da bilo gdje više idem, a ovako ne mogu dalje – kaže Šinik koji u centru Podgradaca živi sam.

Radni vijek proveo je u obližnjoj fabrici, bio je službenik, stolar, telefonista… Tu mu je do penzije bila druga kuća.

U Centru za socijalni rad kažu da im je poznat slučaj Milovana Šinika, ali da je on penzioner, zbog čega nije u njihovoj nadležnosti.

- Milovanu smo i mi više puta davali jednokratnu pomoć, jedino što smo mogli da uradimo po zakonu. Svjesni smo da živi teško, ali nije jedini – kaže Mile Macura, direktor Centra.

On podsjeća da je vlada RS odobrila subvenciju za struju socijalnim kategorijama i penzionerima sa najnižim primanjima, kao što je Milovan, mada to nije dovoljno za njihovo zbrinjavanje.

U udruženju penzionera gradiške opštine podsjećaju da je sve više siromašnih, a penzije su svedene na nivo milostinje.

- Šinik je slikovit primjer statusa penzionera. Na području opštine Gradiška imamo 1.262 penzionera čija su primanja manja od 160 maraka mjesečno – kaže Mile Turudija, predsjednik gradiškog udruženja penzionera.

Boško Grgić, povjerenik SS RS za Gradišku, Laktaše i Srbac, ističe da Milovan Šinik ne može živjeti bez veće društvene brige.

- On je osoba sa invaliditetom, živi sam, penzija mu je izrazito mala, a subvencija za struju od 100 kilovata mjesečno, ne mijenja bitno njegov status. Angažovaćemo humaniste da mu svi zajedno pomognemo – kaže Grgić.

Autor:
Milan Pilipović

Gornji Podgradci, 11. 03. 2010.godine

Penzionerima umanjene penzije nisu jedina muka.

Ogrevno drvo uplaćeno prošlog marta mnogi još nisu dobili. U Gradiški je Šumsko gazdinstvo za ogrev uskratilo 29 penzionera.

Neko od njih nisu ni dočekali kamione natovarene bukovinom, hrastovinom ili grabovinom jer je smrt bila brža od šumske isporuke.

U 70 slučajeva Fond PIO i Udruženje penzionera u ovom gradu su vratili novac. Posle se snalazio ko je kako znao i umeo. Izvesno je jedino da usred zime nisu mogli kupiti ni približnu količinu kao ljetos, kad su bili uvjereni da će napuniti šupe i drvarnice i bezbrižno čekati prvi snijeg.

Sada je na penzionerska pognuta i bolesna pleća pao još jedan, okasneli snijeg. Na pragu je, bar kalendarski i proljeće, ogreva – nema.

Uprava ŠG „Gradiška“ poručuje im da ne brinu jer misle na njih. Jedino su ih u problem jesenas uvalili uginuli konji u samarici, koji nisu izdržali pod teretom nerealnih obećanja. Od toga se u šumskoj upravi, po svoj prilici još nisu oporavili.

Za razliku od toplih peći, penzionerima od toplih riječe – nimalo vajde. Iz višegodišnjeg iskustva u nabavci ogreva, po čemu Gradiška nije jedinstven ni usamljen slučaj, jasno je da se zimovanja moraju drugačije planirati. Uplata samo godinu unaprijed, prema dosadašnjem iskustvu šumara – ali ne i penzionera, ima smisla.

Šumari bi, valjda, radije da zima  dolazi svake druge godine i da između bude ljeto, ali da pare uzimaju za svaku godine unaprijed.

Autor:
Milan Pilipović

Gornji Podgradci, 25. 02. 2010.godine

Mještani Gornjih Podgradaca najavljuju blokadu puta, jer kako kažu, više ne mogu da trpe blato i prljavštinu koje stvaraju kamioni prevozeći materijal sa obližnjeg kamenoloma za izgradnju autoputa od Gradiške do Banjaluke. Situacija je, tvrde, najgora u zaseoku Tendžerići.

- Ne znamo šta da radimo i kome da se žalimo, svi su nas izdali i prevarili. Djeca ne mogu blatnjavom ulicom da idu u školu, a pješačkih staza nema. Kuće su nam ispucale od miniranja, voda je zagađena, sve uništeno – tvrdi Ljubo Tendžerić.

Njegov komšija Dejan Tendžerić ponudio je imanje na prodaju.
- Otkako su kamioni počeli da prevoze kamen, izolovani smo od ostatka svijeta. Žalili smo se opštinarima, inspektorima, tražili pomoć Vlade RS, ali se ništa nije promjenilo. Jedino riješenje je kolektivno iseljenje – tvrdi on.

Ranko i Đuro Tendžerić takođe kažu da su njihovi apeli upućeni vlastima i „Integralu“, izvođaču radova, propali.
- Mjesecima molimo da kamioni sporije voze, da imaju obzira prema pješacima, ali ne vrijedi – tvrde Tendžerići.

Podgračani, koje je strpljenje davno izdalo, sada najavljuju blokadu puta.

- Revolt mještana je opravdan. Ovo mjesto pod Kozarom, poznato po prirodnim ljepotama, potpuno je demolirano. Svuda su blato, rupe, jaruge… Ako se do početka marta ništa ne promijeni, zaustavićemo saobraćaj – najavljuje Zvjezdan Panić
predsjednik MZ Gornji Podgradci.
O nevoljama žitelja ove mjesne zajednice obavjestio je opštinu Gradiška i saobraćajnu inspekciju.

Željko Bilbija, šef opštinske inspekcije u Gradišci, kaže da je o problemima žitelja Podgradaca obavjestio republičkog inspektora za saobraćaj, jer je riječ o regionalnom putu.
- Za deonicu od Podgradaca do kamenoloma, koja je lokalnog značaja, naložili smo preduzeću „Jedinstvo“ da uredi odvode i popravi taj put. Oni su već na terenu i mi ćemo svoj deo posla završiti – objasnio je Bilbija.
On je rekao da više informacija ima republički inspektor Mile Lazić, ali inspektor kaže da nije nadležan za davanje izjava.

Ni glavni saobraćajni inspektor RS Danislav Drašković zbog učestalih sastanaka nije bio dostupan novinarima, tako da smo, kao i mješani Gornjih Podgradaca, ostali uskraćeni za informaciju.

Autor:
Milan Pilipović

Gornji Podgradci, 18. 02. 2010.godine

Voćari u Gornjim Podgradcima, Jablanici, Trebovljanima, Sovjaku, Miloševu Brdu, Grbavcima, Turjaku, i drugim potkozarskim selima su u panici jer 300 vagona jabuke ne mogu da prodaju, jer država uvozi jabuku iz Srbije, Makedonije, ali i iz Čilea, Argentine i Amerike. Tako je više od polovine prošlogodišnjeg roda ostalo u hladnjačama, a zbog troškova skladištenja, voćari iz dana u dan tonu u sve veće gubitke.

-         Cijena od pola marke po kilogramu za prvoklasne jabuke više nije konkurentna na našem tržištu. Razlog je prekomjeran uvoz iz Srbije, Makedonije i drugih zemalja – tvrdi Nikola Vukota, predsjednik Skupštine Udruženja voćara u Podgradcima.

Voćari sumnjaju da se i na granici špekuliše umanjenjem fakturisanih vrijednosti.

-         Prikazuje se treća klasa, a u kamionu voze jabuke prve klase – tvrdi Vukota. On kaže da su uvozne jabuke jeftinije od domaćih, jer u RS nema podsticaja za izvoz.

-         Susjedne države to imaju, što je direktan udar na našu proizvodnju – kaže Vukota, koji u vlastitoj hladnjači u Trebovljanima ima još četiri vagona jabuke.

U Upravi za indirektno oporezivanje BiH tvrde da potkozarski voćari iznose „ocjene koje su u najmanju ruku paušalne“. Oni sugerišu da voćari, ukoliko imaju dokaz za to, prijave nelegalan uvoz.

Ratko Kovačević , portparol UIO, navodi da je u BiH prošle godine iz Srbije uvezeno 3600 tona jabuka fakturisane vrijednosti oko milion maraka.

Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednika RS, kaže da voćari dijele sudbinu ostalih proizvođača u poljoprivredi, jer su svi pogođeni drastičnim smanjenjem potražnje na tržištu.

-         Uzrok je kriza, a ne uvoz. U Srbiji, koja je fokusirana kao glavni problem, nema podsticaja za izvoz, jer je to rezultat dogovora o slobodnoj trgovini – kaže Usorac.

Dragoja Dojčinović i njegov sin Mihajlo iz Donjih Podgradaca nisu prodali 10 vagona prvoklasnih jabuka uskladištenih u hladnjači u Gradišci.

-         Mjesečno nas to košta 1.800 maraka, što potpuno obezvređuje ovu robu. U velikoj sam panici, jer naša višečlana porodica živi od proizvodnje – kaže Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara u Gornjim Podgradcima, koje okuplja 110 članova. Svi oni su, kaže naš sugovornik, jednako zabrinuti, jer se približva proljeće kada treba ulagati u novi ciklus proizvodnje, a ni prošlogodišnji nije zatvoren.

-         U svim opštinama Lijevča polja nigdje nema naših jabuka u trgovinama, ali su na tezgama uvozne iz Čilea, Argentine, Amerike – tvrde voćari. Oni navode da tračak nade vide u isplati stimulacija Vlade RS za prošlogodišnju proizvodnju i najavi da će do kraja februara dobiti novac za štete od grada.

-         Mi, sitni voćari, udružili smo se jer vjerujemo da je tako lakše štititi ugrožene interese. Zato nam se priključuje sve više proizvođača – kaže Nikola Vukota.

Iz Ministarstva poljoprivrede RS poručuju da stimulacija za izvoz voća neće biti. Voćari se mogu nadati samo pomoći za osiguranje voćnjkaka od elementarnih nepogoda, prvenstveno za nabavku protivgradnih mreža.

Miladin Stojnić, voćarski inžinjer sa dugogodišnjim iskustvom u proizvodnji jabuka, uvjeren je da se sadašnja kriza može prevazići isključivo izvozom, za šta je neophodna pomoć države. Potkozarski voćari strahuju da će njihove jabuke u skladištima dočekati proljeće i do tada potpuno izgubiti vrijednost, pa će im od sve muke i rada, ostati samo računi za skladištenje.

Autor:
Milan Pilipović